RIJEČ STRUČNJAKA – PRIM. DR SCI. MED. STEVAN MILOŠEVIĆ:

Stevan Milosevic

PREVENTIVA JE IZUZETNO VAŽNA

Prim. dr sci. med. Stevan Milošević rođen je u Tomaševcu, mjestu pokraj Zrenjanina. Osmogodišnju školu, gimnaziju i studije medicine završio u Sarajevu kao treći u generaciji. Nakon odsluženja vojnog roka u Beogradu i stečenog čina rezervnog oficira, zaposlenje dobija u Tuzli, a ubrzo i specijalizaciju iz ginekologije i akušerstva. Završni dio specijalizacije u trajanju od godinu dana obavlja u Sarajevu, gdje polaže i specijalistički ispit sa odličnim uspjehom 1982. godine. Uporedo sa specijalizacijom završava postdiplomske studije. U toku rada na Klinici za ginekologiju i akušerstvo u Tuzli odlazi na stručna usavršavanja iz oblasti ultrazvučne dijagnostike i operativne ginekologije u Beograd i Zagreb. Učestvuje na većini domaćih, evropskih i svjetskih kongresa, ulazi u nastavu Medicinskog fakulteta u Tuzli kao asistent, edukuje srednjemedicinski kadar kao i mlade ljekare. U vrijeme postojanja SFRJ obavlja u nekoliko mandata određene funkcije u strukovnim organizacijama. Dana 02.04.1990. godine stiče zvanje Primarius kao najmlađi u BiH, da bi 04.06.1990. godine odbranio i magistarski rad pod naslovom „Ehografski supstrat tumora ovarijuma i njegova dijagnostička vrijednost“, a 01.07.1992. godine doktorsku disertaciju pod naslovom  „Interventni ultrazvuk u dijagnostici tumora ovarijuma“ pri Medicinskom fakultetu u Beogradu.

U septembru 1992. godine prelazi u Novi Sad i nastavlja da se bavi svojom strukom na  Klinici za ginekologiju i akušerstvo KC Vojvodine, na mjestu načelnika odjeljenja Konzervativne ginekologije. Uporedo sa profesijom bavi se stručnim usavršavanjem, pisanjem stručnih i naučnih radova, kao i mentorskim radom. Autor je više od 80 stručnih radova prezentiranih na domaćim i inostranim kongresima i stručnim sastancima.

Svoju profesionalnu karijeru usmjerio je ka ultrazvučnoj dijagnostici tumora jajnika, a posebno se posvetio operativnoj ginekologiji kako bi mogao sto više pomoći pacijentkinjama sa tom vrstom oboljenja.

U životu je imao više vrsta hobija u zavisnosti od godina života, a svodili su se na utrkivanje i takmičenje, počevši od biciklizma u najranijoj mladosti, automobilizma u studentskim danima. Sada u zrelim godinama posvetio se gajenju, njegovanju i podizanju cvijeća i zelenila u svom dvorištu gdje je načinio pravu oazu mira pogodnu za sve vrste opuštanja od svakodnevnih napora i stresova.

Prim. dr sci. med. Milošević za Premium Genetics.rs daje odgovore na važna pitanja i objašnjava zašto je prevencija važna:

Šta su tumori jajnika?

Jajnik je parni organ kod žena koji posjeduje izuzetne sposobnosti  i mogućnosti  rasta svih slojeva kao i intermutacije. Zbog toga je moguće naći različite varijacije tumorskog procesa, što se ne susrijeće u drugim organima ljudskog bića, a tumor se može razviti  do neslućenih veličina, oblika i sadržaja. Područje tumora jajnika jedno je od najaktuelnijih područja ginekološke onkologije, posmatrano sa aspekta formalne i kauzalne geneze, rane kliničke dijagnoze i terapije. S obzirom na oskudnost rane simptomatologije, rana dijagnoza tumora jajnika zavisi od niza okolnosti i u velikom procentu slučajeva nalazi se u domenu slučajnosti. Pored osnovnog problema rane dijagnostike postoji i stalno prisutan problem diferencijacije benignih i malignih tumora jajnika kod već  prisutnog i dijagnostikovanog tumora.

Sažeto rečeno, tumorom jajnika smatra se svaka promjena veličine i morfologije jajnika sa ili bez simptoma.

Kako se klasifikuju tumori jajnika?

Najprihvatljivija je podjela na:

Neproliferirajuće tumore, tzv. neneoplastične, secernirajuće, ovarijalne ciste, pseudotumore što su sve sinonimi za stručni naziv i

Proliferirajuće, tzv. ovarijalne neoplazme, blastomi, pravi tumori, koji mogu biti dobroćudni i zloćudni.

Ovarijalne ciste su najčešci nalaz prilikom ginekološkog i ultrazvučnog pregleda, a iste mogu biti različitog karaktera, porijekla, veličine i osobina. Što je najvažnije one mogu biti uzrok mogućih komplikacija, iako nemaju veze sa malignitetom, te zbog toga zaslužuju pažnju kako pacijenta tako i ginekologa. Pravi tumori jajnika tzv. blastomi, bilo da su dobroćudni (benigni), a posebno zloćudni (maligni) vodeći su uzrok smrtnosti ženske populacije pa stoga zaslužuju i posebnu pažnju.

Simptomatologija:

Odsustvo simptoma u ranoj fazi bolesti karakteriše tumore jajnika kao veoma podmukla oboljenja. Iz tog razloga pacijentkinje koje nemaju običaj redovne ginekološke kontrole, kada osjete simptome i jave se ginekologu tada bude već kasno za potpuno i trajno izlječenje. Mora se naglasiti, da u oblasti dijagnostike tumora jajnika ne postoje adekvatne skrining metode poput citologije-PAPA test i kolposkopije kao kod detekcije karcinoma grlića materice. Prisutni su simptomi neodređenog tipa: osjećaj težine u dnu stomaka, nadutost, tupi bolovi, poremećaj ciklusa, rijetko mučnina i povraćanje.

Kako do dijagnoze?

Učestalost primarnog karcinoma jajnika raste, a samim tim i stopa smrtnosti. Globalni mortalitet (smrtnost) kreće se i do 80%, a na planu dijagnostike tumora jajnika već duže vrijeme perzistiraju dva osnovna problema: problem rane dijagnoze-detekcije malignih tumora jajnika i problem distinkcije-razlikovanje benignih od malignih tumora jajnika. Stopa smrtnosti može sigurno biti smanjena uvođenjem novih terapijskih protokola što je u posljednjoj deceniji i učinjeno. Ipak razvijanje novih dijagnostičkih procedura u cilju rane detekcije maligniteta jajnika je vjerovatno najbolji pristup.

Ginekološki bimanuelni pregled je prvi korak u postavljanju dijagnoze, ali i najmanje efikisan, jer statistički posmatrano na ovaj način se otkrije samo jedan karcinom na 100.000 ginekoloških pregleda. Danas se primjenjuju standardne neinvazivne dijagnostičke metode: abdominalni i vaginalni ultrazvučni pregled, komjuterizovana tomografija, nuklearna magnetna rezonanca, određivanje nivoa tumorskih markera, a invazivne su: laparoskopija,  „fine-needle“ aspiracija sa citodijagnostikom i laparotomija.

Šta jos možemo uraditi?

Danas se standardnim metodama pridodaju i različite serološke, imunohistohemijske i DNK analize kako u cilju dijagnostike, distinkcije i određivanja stepena rizika oboljevanja od tumora jajnika. Posebno bih istakao određivanje BRCA 1 – BReast CAncer gene 1 i/ili BRCA 2 – BReast CAncer gene 2. Žene koje naslijede mutaciju ili abnormalnu promjenu u bilo kom od ova dva gena imaju mnogo veći rizik za razvijanje karcinoma jajnika ili dojke. Genetsko testiranje BRCA 1 i BRCA2 nije dio standardne patološke procedure, a posebno se savjetuje testiranje kada postoji opterećena porodična anamneza. Mutacije u ovim genima mogu dovesti do nasljednog sindroma raka jajnika i dojke, poznatog kao HBOC (Hereditary Breast and Ovarian Cancer Syndrome). Poznavanje BRCA statusa omogućava primjenu pravovremene i adekvatne terapije i identifikovanje žena koje mogu imati koristi od primjene strategije smanjenja rizika npr: hirurškim uklanjanjem jajnika smanjuje se rizik nastajanja raka jajnika za 96%.